Bajka za djecu

Umijetnost je skoro pa najvažnija stvar u našem životu. Umijetnost je jako dobar prijatelj svakom čovijeku. Ona oplemenjuje dušu ćuti kada je to potrebno i govori kada je to potrebno. Čovijek nije svijesan dok čita koliko čini dobro onome, svakome najvažnijem biću, sebi. Življenje sa umjetnošću za umijetnost i u umjetnosti i njeno prožimanje nas je jjako bitno sa zdrastvenog aspekta.
Čitanje prema mnogim istraživanjim utiče na razvoj stanica u mozgu.
Mozak dok čitamo se napreže i time razvija svoju sposobnost. Dolazi do povećanja vokabulara, sposobnosti kreativnog izražavanja u svim aspektima života. Iako je pasivna radnja, čitanje je od pomoći mozgu da u fizičkim radnjama povećava svoje impulse ka mišićima.
Mozak čitanjem povećava koncentraciju.
Pamćenje je vrlo važno za čovijeka a njegov visok nivo postiže se čitanjem.
Kreativnost se može dostići do te mijere da ljudi koji su čitali počinju da pišu veoma kreativne izražajnosti.
Čitanjem postižemo virtuoznost u izražavanju i govoru riječitost.. a i ono budi smirenost u nama.
Čitanje ponovnog štiva izaziva lak san.
Zbog svega ovoga kod djece ljubav prema čitanju treba razvijati. A kako ćete je razvijati nego čitanjem onih tajnovitih priča pred spvanje. To kod djece izaziva maštu a kreativnosti u životnim prilikama nema bez mašte. Jako je lijepo vidjeti dijete koje koristi različite termine u svojoj izražajnosti.
U vašoj namijeri da obogatite vaše dijete i naoružate, kako njega tako i sebe darujem vam na dar jednu priču.

Ruža i njen prijatelj maslačak

Nekada davno na jednoj novoizgradjenoj terasi, medju drugim biljkamamirovala je i sanjala ruža. SAnjala je kako bi mogla da hoda, pozdravlja prolaznike, možda prijatelje. Da otima vidokrug pogledima dok putuje karavanima, vidi sve o čemu je slušala.
Tih danasa obližnjih polja maslačci su slali svoje svežnjiće sjemena, lagani pvjetaracih nosio što dalje. Jednog od njih je posmatrala. Osjećao  se tako veselim i najljepšim od svih dok se radosno smijao.Najednom dodje do nje i zakači se za čašicu punom zarudjelih , nježnih latica.
'Zdravo, šta radiš'?
'Razmišljam', reče mu.
'Razmišljam kako bih mogla da vidim šta je to palma i kako izgleda kokosov orah kažu da je to njezin plod'. Maslačkovo sjeme se još više zakikota.
'Voljela bih, znaš, tako kao tinešto više da vidim negdje dalje da odem'.
Dvoje mladih prodjoše niz stepenik terase i napraviše im hlada.
'Ovaj djelić našao sam na moru,' obraćao se je mladić djevojci, ' predivno ga je oblikovala voda.' 'Sigurno će joj napraviti ogrlicu,' rekla je ruža, barem sam to vidjela šta je, pripremajoj iznenadjenje.'
' Eto vidiš', rekao je mali maslačak, ' ipak si nešto vidjela.'
'Želio bih dalje da idem, da nadjem pogodno mijesto, što dalje i što više da stignem, želio bih još malo da letim'.
Odjedanput, samo što maslačkovo sjeme izrazi svoju snažnu želju krupne kapi rijetke kiše stigoše na zemlju dok su se kroz njih prolamale zrake sunca u hiljadu ogledalaca. Taman kad je pokušao da uzleti malog maslačka pogodi jedna od njih i on, pod njezinim naletom pade u blato i nadje se u njezinoj sjeni.
' Ne brini' reče mu, 'ja ću tezaštititi, sakrij se tu.'
Kiša je padala i padala postajala je sve jača i izrasla u veliki ljetnji pljusak.
Napsletku, kada se sve završilo ruža spusti glavu i virnu na maslačkovo sjeme. No od njezinog malog druga nije ostalo ni traga.
Stradao je pod naletom mulja i vode.
Zamišljena shvatila je - Bića ne trebaju da mjenjaju ono što jesu. Treba dostići visine. Ne treba željeti više nego što ti se pruža. Sastavljati sitnicu po sitnicu i ugradjivati u sebe jer samo tako ćeš biti dostojan poštovanja onih koji te okružuju. Nikad ne treba mjenjati sebe.
Idućeg ljeta ruža je opet cvijetala dok je neki novi maslačak ispod nje slao svoje svežnjiće sjemena.

Nadam se davam se svidjela priča ako jeste slobodno se izrazite.