Čovjek sve više živi u vremenu otudjenosti. Sve više bivamo zavarani. Ne spoznajemo koje su naše biološke potrebe. Ne primjećujemo ljude oko nas, ne slušamo ih. Čovjek nije poslan na ovaj svijet da živi sam. Kao roditelji činimo velike greške, ne prepoznajemo moć našeg glasa. Ne razgovaramo sa našom djecom. U vremenu otudjenosti usled nedostatka ljubavi javljaju se raznovrsne socijalne devijacije poput organizacija, a sa stanovišta religije oličenje djavola u raznim oblicima ljudskog djelovanja, sekte. Religija propovijeda ljubav, opraštanje, smatra da je ubistvo grijeh i propagira ljubav i djela prema samom Bogu. Cilj svega je pomirenje i život sa Bogom. Čovjek je oličenje Boga. Ako volimo onoga pored sebe mi u njemu vidimo Boga i kroz njega volimo Boga.
Pokazujemo ljubav prema Bogu svojim djelima, jer je rekao: ,Volite se i množite se...'
Propovjedamo i usadjujemo njegova propovjedanja tako što vaspitavamo svoju djecu i učimo ih njegovim vrijednostima praveći od njega čovjeka. Medjutim na tom putu, u ovom vremenu otudjenosti sve više razmišljamo o putu ka Bogu i smišljamo razne devijacije da bi smo se približili Bogu. Sve više primjećujemo sebe, a sve manje primjećujemo Boga. Sve više primjećujemo ljude koje rade devijacije govoreći da je to pravi put i obožavamo ih. Ljudi koji obraćaju više pažnje na put ka Bogu i ljude, a sve manje na Boga postaju sve više dijelovi sekti i sama sekta. Zašto se sve više mladih iz zemalja neislamskog svijeta priključuje terorizmu je ono što niko ne primjećuje i nema odgovor na to pitanje. To je mala značajna stvar koja tinja. U vremenu otudjenosti mladi, naša djeca zbog nedostatka očinske i majčinske brige sve se više okreću ljudima koji propagiraju ovakve ideje misleći da će na tom mjestu naći ljubav i brigu za kojom žude. Razmišljaju da su na tom mjestu prijeko potrebni u cilju podrške i pružanja ljubavi ali oni bivaju zavarani i obmanuti ne sluteći da su potrebni kao sredstvo za postizanje odredjenih devijatnih ciljeva. U jednom trenutku postaju i svijesni mjesta u kojem su došli i time što nemaju gdje da se vrate, okruženi nepažnjom podpadaju pod još veću dubiozu i duhovno nezadovoljstvo. Stvaramo nesrećne ljude.
Mala značajna stvar koju možemo uraditi jeste razgovarati sa svojom djecom, pružiti im očinsku i majčinsku potporu. Zagrliti ih kad im je to potrebno i kada bi doživjeli neuspjeh jer nijedan brodolom u životu ljudi nije potpuni krah.
Teatralno ubijanje ljudi govoreći da je u ime Boga je velika obmana. U tom trenutku sjetimo se jedne male značajne stvari, svaka religija propagira da je Bog jedan bez obzira kako ga mi zvali i kako god se mi njemu molili. Mi smo svi Božija djeca i Bog je ljubav iako pripadamo različitim religijama i konfesijama. Tu smo da naše razlike sjedinimo i da izvedemo što bolje zaključke i rešenja. Sjetimo se u tom trenutku obmana Božja zapovijest je 'Ne ubij' i mišljenja koju svaka zdrava religija propagira samoubistvo je grijeh bez oprosta jer ga nema ko da okaje.
Pokazujemo ljubav prema Bogu svojim djelima, jer je rekao: ,Volite se i množite se...'
Propovjedamo i usadjujemo njegova propovjedanja tako što vaspitavamo svoju djecu i učimo ih njegovim vrijednostima praveći od njega čovjeka. Medjutim na tom putu, u ovom vremenu otudjenosti sve više razmišljamo o putu ka Bogu i smišljamo razne devijacije da bi smo se približili Bogu. Sve više primjećujemo sebe, a sve manje primjećujemo Boga. Sve više primjećujemo ljude koje rade devijacije govoreći da je to pravi put i obožavamo ih. Ljudi koji obraćaju više pažnje na put ka Bogu i ljude, a sve manje na Boga postaju sve više dijelovi sekti i sama sekta. Zašto se sve više mladih iz zemalja neislamskog svijeta priključuje terorizmu je ono što niko ne primjećuje i nema odgovor na to pitanje. To je mala značajna stvar koja tinja. U vremenu otudjenosti mladi, naša djeca zbog nedostatka očinske i majčinske brige sve se više okreću ljudima koji propagiraju ovakve ideje misleći da će na tom mjestu naći ljubav i brigu za kojom žude. Razmišljaju da su na tom mjestu prijeko potrebni u cilju podrške i pružanja ljubavi ali oni bivaju zavarani i obmanuti ne sluteći da su potrebni kao sredstvo za postizanje odredjenih devijatnih ciljeva. U jednom trenutku postaju i svijesni mjesta u kojem su došli i time što nemaju gdje da se vrate, okruženi nepažnjom podpadaju pod još veću dubiozu i duhovno nezadovoljstvo. Stvaramo nesrećne ljude.
Mala značajna stvar koju možemo uraditi jeste razgovarati sa svojom djecom, pružiti im očinsku i majčinsku potporu. Zagrliti ih kad im je to potrebno i kada bi doživjeli neuspjeh jer nijedan brodolom u životu ljudi nije potpuni krah.
Teatralno ubijanje ljudi govoreći da je u ime Boga je velika obmana. U tom trenutku sjetimo se jedne male značajne stvari, svaka religija propagira da je Bog jedan bez obzira kako ga mi zvali i kako god se mi njemu molili. Mi smo svi Božija djeca i Bog je ljubav iako pripadamo različitim religijama i konfesijama. Tu smo da naše razlike sjedinimo i da izvedemo što bolje zaključke i rešenja. Sjetimo se u tom trenutku obmana Božja zapovijest je 'Ne ubij' i mišljenja koju svaka zdrava religija propagira samoubistvo je grijeh bez oprosta jer ga nema ko da okaje.
Нема коментара:
Постави коментар